veki

Retro(in)spekcija

vekithelittle | 04 Avgust, 2017 19:03

RETRO(IN)SPEKCIJA

Čekajući 2 sata da odem na bazen,po drugi put na bazen,dok na jutjubu ide pjesma Još te koštam,zamišljam osobu kojoj posvećujem tu pjesmu.To radi svaka djevojka.zamišlja kako baš u tom trenutku,sređena,lijepa,digntute glave prolazi pored momka koji je iznevjerio,i sada mu je naravno krivo.Naravno,ako je, blagim riječima saopšteno,materijalista,da ne kažem da ima nekog D.O.O ,stih : „ Još te koštam litar benzina“ je baš za nju.Elem,lagala bih kada bih rekla da nikoga nisam zamišljala slušajući ovu pjesmu,međutim,više sam zamišljala ove situacije koje su mnogo više urnebesne,nego one iz spotova,mada ruku na srce,Romana ih ima vrlo malo,spotova.Ona je više retro,tu je svrstava DJ iz moga mjestašca,da ne kažem gradića.Nije gradić,ima 30 000 stanovnika,realno rečeno grad.

I dalje čekam da se spremim,kupaći i pravac bazen.Drugi put danas,bila je takva sedmica da se nisam nikako okupala,pa ću danas dvostruko uživati.Sjedićemo i u kafiću,trebali bi što da ne,vrviće od stalnih gostiju,jednih od dosta grupica koji tu bivstvuju i po danu i po noći.Nije to do njih,no bazena,takva usluga.Dobro mi došlo i jedno malo točeno,samo jedno da mi dan počne,i malo da se pokvasim u rijeci.Rijeka-bazen,dobar remix na ovom retro mjestu gdje ljubav počinje.To nije ni retro ni kliše,ali se negdje svrstava.Možda u okolnosti,možda u ljubav.Na bazenu većina gleda,zauzeti,oženjeni,djetetom nagrađeni,djeca,opet ponavljam djeca u tijelima djevojaka sa pertlama od gaćica,i push-up-om,momci nahranjeni mekinjama,pardon,sterodima,atraktivnim šorcevima sa printovima medvjedića i cvjetića. I oni gledaju,odmjeravaju,naravno ne prilaze,ipak je ovo Hercegovina,šta je s vama.

Naravno,postoje i pacijenti,žargonski rečeno,osobe koje dođu same na bazen,prilaze svakom stolu,pričaju sa svim ljudima,zapravo ni sa kim.Takav jedan me maltretira već neko vrijeme.Meni je maltretiranje,čim ga vidim,narušeno pshičko zdravlje mu izbija iz očiju.Jednom prilikom,u kafiću u Starom gradu je pao sa stolice gledajući me,zatim prišao pitao za ime broj.Obično sam drska u pogrešnom trenutku,tada ne,tako da sam ga samo kulturno odbila.Našao me je na fejsbuku,i od tada kreće agonija.Kada me u gradu vidi,gleda,prilazi,dobacuje,osjećam se neprijatno.Razmišljala sam fa ga prijavim policiji,mada ne znam koliko bi to zapravo pomoglo,mada ne bih željela da doživim još neprijatnih situacija.Prijetnja bi mogla doću u obzir,zar ne?

Da se vratim na taj kafić na bazenu,ima posebnu priču.To je više urnebesna priča,ali evo već je blizu 2h,morala bih se spremiti da ne kasnim,da iskorijenim ovu svoju manu,mada nema veze ako kasniš,ako si vrijedan čekanja.Otišla,javite da neću kasniti.